Ana Bilan

Ana Bilan naša je draga učenica iz treće generacije Prve privatne gimnazije koju pamtimo po toplini, marljivosti, upornosti i spremnosti na pomaganje drugima. Te njezine kvalitete, uz urođenu kreativnost, ambicioznost i želju da kontinuirano ulaže u sebe dovele su je do karijere vrlo priznate arhitektice iz područja održive arhitekture u Hrvatskoj i inozemstvu. On njezinom radu i brojnim projektima, kao i fotografije njezinih radova i ideja, možete pronaći i pročitati na niz portala na internetu.

1. Koja sjećanja nosiš sa sobom vezana uz školovanje u našoj školi?

Nosim pozitivna i lijepa sjećanja kako s nastave tako i s mnogobrojnih putovanja, predivna životna prijateljstva i poznanstva s učenicima i profesorima.

2. Što bi istaknula kao prednost školovanja u Prvoj privatnoj gimnaziji?

Kao prednost istaknula bih mali broj učenika, prijateljski odnos učenik-profesor, te individualan pristup svakom učeniku. Tako se mnogo brže i efikasnije savladava gradivo. Atmosfera je opuštenija i nema pritiska. Privatne škole su na glasu da su puno jednostavnije od državnih škola, što nije istina. Prijateljski odnos ne znači da je gradivo jednostavnije ili da ga je manje; nastavni program u privatnim i državnim školama je jednak. Čak bi privatno školovanje istaknula kao intenzivnije zbog cjelodnevne nastave, mnogobrojnih izbornih predmeta te edukativnih putovanja.

3. Kakav je bio tvoj obrazovni i profesionalni put nakon što si maturirala?

Već u 3.razredu gimnazije znala sam da želim studirati arhitekturu, te sam krajem 3.razreda počela s pripremama za prijemni ispit.

Arhitektonski fakultet, studij arhitekture u Zagrebu upisala sam iz drugog pokušaja, te sam ju završila u roku. Tokom studija pohađala sam brojne radionice u Hrvatskoj i inozemstvu kao što su Ljetna škola arhitekture na Bolu pod vodstvom arhitekta Dinka Kovačića, te ljetnu radionicu pod temom ‘integrated design’ s akcentom na održivost na Parsons-u (The New School for design)u New Yorku.

Još za vrijeme studiranja zainteresirala me tema održive arhitekture i već tada mi je postalo jasno da je to smjer u kojem želim ići.

Nakon diplome na Arhitektonskom fakultetu zaposlila sam se u arhitektonskom birou Arhanarh u Zagrebu te sam odradila praksu na nizu projekata i međunarodnih natječaja. Budući da je u Hrvatskoj u to vrijeme počela kriza u sektoru graditeljstva, odlučila sam iskoristiti to (ne)povoljno razdoblje te napraviti korak dalje u obrazovanju te upisati stručni magisterij.

Na stručni magisterij iz područja održive arhitekture primljena sam na Europskom institutu za dizajn (Instituto Europeo di Desig, http://www.ied.it/ ) pod vodstvom poznatog talijanskog arhitekta Maria Cucinelle (http://www.mcarchitects.it/) čiji rad pratim još od studentskih dana.

Cilj tog magisterija bio je da se problem energetske učinkovitosti zgrada iskoristi kao kreativni čimbenik u projektiranju.

Proces edukacije je koncipiran tako da se uči kroz izradu projekata u suradnji sa profesionalcima iz struke koji su redom suradnici Maria Cucinelle na svim njegovim projektima, ali i drugih velikih arhitekata, kao što su npr. Norman Foster, Renzo Piano, Thomas Herzog, Michael Hopkins…

Imali smo tri radionice, manje projekte između toga i magistarski rad. Prva radionica, „Workshop home“ bila je pod vodstvom milanskog arhitekta Filippa Taidellia. Radilo se turističke objekte na tri različite lokacije u ekstremnim klimatskim uvjetima (glečer pored Calgaria u Kanadi, pustinja u blizini Hurgade u Egiptu i vjetrovita obala Cipra).

Druga radionica, „Workshop school“ imala je za temu arhitekturu kriznih i siromašnih područja, te gradnju jedinim lokalno dostupnim materijalima. Projektirali smo škole na šest stvarnih lokacija u Gazi u Palestini. Da bi se što bolje upoznali s nekonvencionalnim načinom gradnje paralelno s izradom projekta gradili, smo svojim rukama segmente naših projekata u parku Michelotti koji nam je ustupio Grad Torino. Gradili smo od rabljenih guma, vreća punjenih pijeskom i nabijenom zemljom. Ovu radionicu vodila je poznata grupa talijanskih arhitekata „ARCÒ“, koji su u to vrijeme dobili nagradu „Premio Fondazone Renzo Piano 2011“ za jednu od svojih škola u Palestini.

Kao uvod u magistarski rad sudjelovala smo na internacionalnoj radionici „Smart Building in Torino Smart City“.

Na tu temu radila sam magistarski rad s kolegicom Irenom Vojnović , a mentor nam je bio arhitekt Mario Cucinella.

Nakon obrane magistarskog rada, pozvana sam na stručnu praksu u trajanju od 4 mjeseca u poznati arhitektosnki studio Arriola&Fiol (http://arriolafiol.com/) u Barceloni.

Trenutno sam zaposlena u arhitektonskom birou Materija u Zagrebu gdje radim u suradnji s kolegicom Irenom Vojnović. Gosti predavači smo na brojnim stručnim konferencijama i seminarima te su naši radovi publicirani u stručnim časopisima i dnevnim novinama.

http://www.jutarnji.hr/predstavljamo-vam-anu-bilan-i-irenu-vojnovic–prve-i-najmlade-magistrice-odrzive-arhitekture-u-hrvatskoj/1020715/

http://domidizajn.jutarnji.hr/stan-arhitektice-ane-bilan/

http://www.arhitekti-hka.hr/files/file/pdf/2013/ZET/REVITALIZACIJA-STAMBENOG-NASELJA.pdf

http://www.budi.in/interijeri/udahnite-novi-zivot-starim-stvarima-3172

http://www.filipovic-advisory.com/UserFiles/File/cren/CREN_broj_66_hrv.pdf?sid=ebrm414l95m1bmua8n8pu9f106

http://domidizajn.jutarnji.hr/mala-skola-uredenja-doma/

http://domidizajn.jutarnji.hr/cool-mjesto-swanky-mint-hostel/

http://www.croatiaairlines.com/hr/Informacije-o-putovanju/U-zrakoplovu/in-flight-magazin/Jesen-2013/

http://www.presjek.hr/#!page2/cjg9

…..

4. Što ti osobno smatraš svojim najvećim uspjehom?

Svojim najvećim uspjehom smatram što slijedim svoj put i svoje snove.

5. Kakvi su ti planovi za budućnost?

Planovi su mi da i dalje dajem sve od sebe te primjenjujem znanje stečeno školovanjima i praksom, da se i dalje educiram i budem u koraku s vremenom, jer uči se cijeli život.

6. Što te najviše veseli?

Profesionalno me najviše veseli kada klijenti imaju sluha za održivu arhitekturu, te kada su ekološki osviješteni ili barem pokušavaju biti te biraju takve životne prostore.

Privatno me najviše veseli vikendom pobjeći u prirodu, isključiti mobitel i uživati u onome što nam je svima besplatno.

7. Što bi ti poručila/savjetovala našim učenicima i općenito mladim ljudima?

Nema tu mjesta za previše filozofije. Treba osluškivati sebe i slijediti svoje snove, zadati si cilj,a put do njega savladavati najbolje što možemo. Sigurna sam da se svaki trud isplati, iako nam se nekad ne čini tako.

2017-11-03T16:03:00+00:00