Dobra organizacija vremena – prvi korak do uspjeha

„Kad dođem kući, vježbat ću matematiku za sutrašnji test“, odluka je koju svi redovito donosimo ili smo donosili u svojim školskim danima. A onda… cijelo poslijepodne nam projuri i navečer smo u panici jer do matematike nismo stigli zbog brojnih „obaveza“ – povratka kući najdužim putem u društvu prijatelja, gledanja različitih serija, bavljenja društvenim mrežama, pospremanja sobe ili radnog stola… Stoga na kraju zaključujemo da nemamo vremena!

Istina je da puno obaveza imamo svi, ali uspješni pojedinci se od ostalih razlikuju po tome kako upravljaju svojim vremenom. Upravo nam upravljanje vremenom omogućava da obavimo ono što moramo i potom uživamo u aktivnostima koje nas vesele. Oni koji poslove obavljaju stihijski češće su u stresu i unatoč uloženom trudu ne postižu željene rezultate. Dobro planiranje smanjuje stres i povećava učinkovitost.

Nitko se ne rađa s dobrim organizacijskim sposobnostima Planiranje je vještina koja se uči i razvija vježbom.

Za uspješno planiranje vremena moramo najprije dobro definirati ciljeve koje želimo postići. Primjerice, „ovaj tjedan ću naučiti matematiku“ nije dobro postavljen cilj jer nije određeno koje gradivo (koje cjeline ili lekcije) ću učiti, do kada planiram naučiti gradivo, koliko ću zadataka vježbati koji dan….

MUDRO postavljanje ciljeva

Dobro postavljen cilj se može opisati akronimom MUDRO.

Svaki naš cilj trebao bi biti:

  • Mjerljiv – treba se pitati možemo li procijeniti napredak u ostvarivanju cilja odnosno znati da smo ga postigli. U slučaju primjera s učenjem matematike, to bi moglo biti uspješno rješavanje određenog broja zadataka iz udžbenika ili zbirke zadataka.
  • U vremenu  – treba odrediti rok za ostvarenje cilja i predvidjeti koliko nam je vremena potrebno za njegovo ostvarivanje. Ako želimo pročitati knjigu za lektiru koja ima 250 stranica i za to na raspolaganju imamo 10 dana, razumno bi bilo planirati čitanje 25 stranica dnevno.
  • Dostižan – treba se pitati je li cilj ostvariv. Ako imamo više negativnih ocjena iz matematike ili fizike i ne razumijemo gradivo, nerealno je očekivati da ćemo gradivo ispraviti nakon učenja tijekom jednog poslijepodneva. Isto tako, u slučaju da imamo puno jedinica iz nekog predmeta, nije realno sanjariti kako ćemo iz tog predmeta na kraju godine imati ocjenu odličan.
  • Relevantan – važno je procijeniti cilj bitan za ono što želimo postići u životu. Ako nas uskoro čeka matura i upis na fakultet, nema smisla rasipati vrijeme i energiju na aktivnosti koje su zahtjevne, a nisu povezane s tim ciljem.
  • Određen – moramo znati što neki cilj uključuje. Kad je riječ o učenju, to znači da ćemo znati odgovoriti na konkretna pitanja vezana uz gradivo (pitanja iz radne bilježnice, udžbenika ili ih možemo sami postaviti na početku učenja), riješiti određene zadatke, naučiti točno određen popis riječi kad se radi o stranom jeziku i sl.

Za planiranje vremena dobro je koristiti tablicu (uz ovaj tekst nalazi se prazna tablica koju je moguće isprintati) koju, nakon ispunjavanja valja staviti na vidljivo mjesto, najbolje iznad radnog stola. U tablicu najprije treba unijeti ono što je unaprijed zadano, poput nastave, treninga, posjeta liječniku ili stomatologu… ne smijemo zaboraviti ni vrijeme za spavanje, odmor, obroke… Potom treba rangirati ciljeve prema važnosti (npr. ako se piše neki test, to ima veći prioritet od plana da se javimo za usmeno odgovaranje gradiva iz nekog drugog predmeta) i njih unijeti u plan, a zatim one koji su manje važni. Pri tome svakako treba predvidjeti nešto vremena za poteškoće koje mogu nenadano iskrsnuti (kako bismo izbjegli paniku) i za stanke. Nitko, naime, ne može dugo raditi “punom parom” bez odmora. Na odmore ne smijemo gledati kao na gubitak vremena jer se pokazalo da smo nakon pauze znatno učinkovitiji. Stanke trebaju biti dovoljno duge da se osvježimo i malo odmorimo, ali ne preduge jer bismo tako gubili previše vremena i teže bismo se vraćali učenju.

Kod planiranja također trebamo biti realni – ne smijemo se precjenjivati jer ćemo u suprotnom, kad uvidimo da plan ne možemo provesti u djelo i da nam stvari izmiču kontroli, postati frustrirani i razdražljivi. U takvim situacijama javlja se opasnost od odustajanja.

Kradljivci vremena

Prilikom planiranja je mudro upitati se što nas može omesti i kako ćemo to spriječiti.

Najčešći „kradljivci vremena“ su naizgled beznačajne i prividno kratkotrajne aktivnosti zbog kojih odgađamo ispunjavanje obaveza ili ono što nas prekida i ometa u radu. Primjerice, pregledavanje elektronske pošte ili poruka na mrežama, igranje računalnih igara… kod svih ovih aktivnosti gubimo osjećaj za vrijeme. Vjerojatno nema učenika, studenta ni zaposlene osobe koja barem ponekad, prilikom pregledavanja elektronske pošte nije „zalutala“ na internet i „izgubila“ se na njemu, trateći pri tome dragocjeno vrijeme.

Mnogi od nas često imaju dobru volju i relativno dobro razvijenu samodisciplinu pa odolijevamo napasti da samoinicijativno dohvatimo mobitel, tablet ili računalo, ali neprestano osluškujemo dolaze li kakve poruke. Kad poruka dođe, smatramo da je nepristojno odmah ne odgovoriti, opravdavajući se time da je za odgovor potrebno vrlo kratko vrijeme. Međutim, i najkraći prekidi dovode do gubitka vremena jer, kad se pažnja naruši, treba neko vrijeme da opet postignemo puni zamah. Stoga je najbolje ugasiti ili utišati mobitele ili telefone te zamoliti ukućane za razumijevanje.

Ukoliko nas netko od članova obitelji ili prijatelja zatraži učinimo nešto što nam se ne uklapa u plan i što bi ga moglo narušiti, trebalo bi ga odbiti (naravno, to treba učiniti krajnje pristojno!) uz obrazloženje da učimo i radimo nešto što moramo završiti na vrijeme. Malo je situacija koje zahtijevaju neodgodivo djelovanje, pa bismo od pravih prijatelja trebali dobiti razumijevanje i podršku u učenju.

Kad učimo, događa se i da smo češće gladni i žedni nego inače. To je također jedna vrsta bijega koju treba predvidjeti i spriječiti. Ako smo nedavno doručkovali ili ručali, „glad“ koja se javi pri učenju uglavnom je izgovor da ustanemo od radnog stola. Kako bismo to spriječili, dobro je pripremiti neko voće ili zdrave grickalice (npr. bademe ili lješnjake) i vodu da nam budu pri ruci.

Za kraj…

Kako bismo se usavršili u planiranju, potrebno je vrednovati plan nakon obavljenog posla. Zato bismo se, kad dovršimo posao, trebali ponovo vratiti na plan i provjeriti jesmo li ga se i u kolikoj mjeri pridržavali te jesu li se pojedine etape odvijale onako kako smo predvidjeli. To nam pomaže pri budućem planiranju, kako bismo bolje procijenili vrijeme koje nam je potrebno za određeni dio ili vrstu posla. Mnogima je najveće zadovoljstvo precrtavanje obavljenih zadataka!

Važno je da za svaki dan odredimo i nagradu za ostvarivanje cilja. To može biti sitnica koja ne oduzima puno vremena, ali nas veseli i opušta (epizoda omiljene serije, vrijeme na društvenim mrežama, druženje s prijateljima, slušanje omiljene glazbe…). No, nagraditi se treba samo kad ostvarimo zacrtane ciljeve!

2018-03-18T21:48:16+00:00