Osim razgledavanja grada, shoppinga i puno brze hrane, od četvrtka do nedjelje smo prisustvovali komitetima. Svi smo bili dio NGO komiteta, s time da je svatko predstavljao vlastitu organizaciju. Mirjana je predstavljala The Brookings Institution, Nikola je predstavljao Caritas Internationalis, Davor je predstavljao The Heritage Foundation, Ozana je predstavljala Catholic International Education Office, a ja sam predstavljala EarthJustice. NGO je kratica za Non-Governmental Organization, što u prijevodu znači „ne-vladina organizacija“.

Can Soylu, voditelj NGO komiteta, nas je sve smjestio u različite komitete kako bi naša organizacija mogla pridonijeti rješavanju problema kojim se taj komitet bavi, npr. ja sam bila u komitetu koji se zvao „Futuristic General Assembly 2020“, a tema o kojoj smo raspravljali bili su načini na koji čovjek utječe na promjenu klime i genetski modificirana hrana. Sudionici su bile države, a svaku državu je predstavljao jedan ili dva delegata. Kao goste smo imali predstavnike velike multinacionalne kompanije koja kontrolira poljoprivrednike u SAD-u, a kao gost nam je čak i došao suvlasnik poznate internet stranice „WikiLeaks“.

Ozana i Nikola su bili u komitetu „High Commission for Refugees“, a Mirjana i Davor su bili u „World Trade Organization-u“.

U samom NGO komitetu je bilo oko 40 predstavnika organizacija. Otprilike pola sata prije kraja komiteta koji nam je bio dodijeljen, svi smo se morali vratiti na naš NGO komitet i izvijestiti voditelja o događajima na komitetu i našem vlastitom sudjelovanju u komitetu. Već prvi dan konferencije, svi smo svoju organizaciju morali predstaviti dodijeljenom komitetu i objasniti ciljeve koje pokušavamo postići te kako možemo pridonijeti problemu kojim se taj komitet bavi. Bilo je malo treme, ali uspjeli smo se nekako snaći i za nagradu nas je naša draga profesorica vodila u The Cheesecake Factory! Uz toliko puno vrsta kolača od sira, bilo je jako teško odabrati što ćemo jesti. No, na kraju je svatko odabrao što želi, a fini kolači od sira bili su vrlo zasitni.

Same konferencije su se održavale u prostorijama u samom hotelu, a veličina prostorije je ovisila o veličini komiteta, ali komiteti Generalne skupštine bili su znatno veći od ostalih. Na početku komiteta, bili bismo prozivani i morali bismo potvrditi svoju prisutnost. Slijedilo je glasovanje o temama o kojima želimo raspravljati, a zatim bismo održavali govore na izabranu temu, prijedlagali zakone, debatirali o njima i mijenjali ih. Formirale su se koalicije i razna udruženja država koje vjeruju u zajedničko rješavanje problema.

Sve u svemu, ovo je bilo jedno divno iskustvo i jedva čekam da sljedeće godine još bolje zastupam državu ili organizaciju koja će mi biti dodijeljena. Nadam se da ćemo još bolje upoznati Boston, sprijateljiti se s još više ljudi i jednako se dobro zabaviti! No jedno je sigurno: sljedeći put će biti puno manje treme, puno više sigurnosti i neka poznata lica na samoj konferenciji. See you Boston! :)