Filip Lozić

Naš Filip Lozić isticao se od samog početka kao izvanserijski talent za glumu, što su prepoznali vodeći dramaturški pedagozi u ranoj školskoj dobi. Nitko nije bio iznenađen kad je Filip uspješno upisao glumu na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti i završio studij u roku. U tom razdoblju zainteresirao se i za režiju, te prošle jeseni upisao MA Filmmaking program u The London Film School.

Naš Filip Lozić isticao se od samog početka kao izvanserijski talent za glumu, što su prepoznali vodeći dramaturški pedagozi u ranoj školskoj dobi. Osim što je pokazivao izrazitu motivaciju i strast za glumu, bio je u stanju uspješno igrati široku paletu likova. U našoj dramskoj grupi zasjao je već u prvome razredu u ulozi Ernesta Hemingwaya, a njegov monolog ostavio je čitavu dvoranu bez teksta. Jedna od naših najupečatljivijih predstava bila je upravo ona u kojoj je Filip igrao glavnu ulogu Milivoja Dežmana koji je za svoju smrtno bolesnu i neuzvraću ljubav, Ljerku Šram, izgradio bolnicu za plućne bolesti na Brestovcu. Potresna scena u kojoj Ljerka Milivoju izdahne na rukama ganuo je sve gledatelje, neke i do suza, te su s oduševljenjem tražili reprizu čitave predstave. Premijeru predstave gledali su i naši proslavljeni glumci Mia Oremović i Relja Bašić koji su bili impresionirani zrelošću kojom je Filip predstavio zahtjevan lik Milivoja Dežmana Ivanova. Nitko nije bio iznenađen kad je Filip uspješno upisao glumu na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti i završio studij u roku. U tom razdoblju zainteresirao se i za režiju, te prošle jeseni upisao MA Filmmaking program u The London Film School. Jako smo ponosni na Filipova dosadašnja postignuća i planove za budućnost, te jedva čekamo uživati u njegovim kreativnim ostvarenjima! Filip je pravi primjer osobe koja osim što je vrlo rano otkrila životnu strast u glumi, plijeni svojom izuzetno širokom općom kulturom i raznolikim interesima. Želimo da njegova priča potakne i druge da slijede svoje snove, a našem Filipu želimo da postigne puno uspjeha u svojoj karijeri.

1. Koja sjećanja nosiš sa sobom vezana uz školovanje u našoj školi?

Najčešće i najradije se sjetim putovanja. To su bila divna iskustva. Učenje i druženje objedinjeno u upoznavanju drugih kultura. Mark Twain je to najbolje rekao: “Putovanja su pogubna za predrasude, fanatizam i uskogrudnost.”

2. Što bi istaknuo kao prednost školovanja u Prvoj privatnoj gimnaziji?

Posvećenost profesora. Trud i pažnja koju su uložili u prenošenje i približavanje novih znanja, su nešto što tek kasnije mogu učenici sagledati u cijelosti. Kad vide koliko su im ta znanja stvarno potrebna u životu. I ovim bi se putem, od srca, htio zahvaliti profesorima i profesoricama, radi svih razloga koje sam upravo opisao.

3. Kakav je bio tvoj obrazovni i profesionalni put nakon što si maturirao?

Nakon PPG-a sam upisao Akademiju Dramske Umjetnosti, gdje sam pet godina studirao glumu. Film je bio glavni razlog zbog kojih sam odlučio upisati glumu i glavni razlog zbog kojeg sam se zainteresirao za režiju. Za vrijeme i nakon akademije sam sticao razna glumačka iskustva, međutim, sljedeći mi je cilj bio upisati režiju. Tako sam, nakon dosta priprema, napokon prošle godine u devetom mjesecu upisao MA filmmaking program u The London Film School. Tu planiram ostati do sredine 2016. godine, a zatim se vratiti u Hrvatsku snimiti svoj diplomski film.

4. Što ti osobno smatraš svojim najvećim uspjehom?

To što sam rano otkrio čime se hoću baviti u životu, i odlučio posvetiti život tome.

5. Kakvi su ti planovi za budućnost?

Vratiti se u Hrvatsku i nastaviti paralelno glumačku i redateljsku karijeru.

6. Što te najviše veseli?

Provesti radni dan sa ljudima uz koje me veže ista strast prema poslu, te vratiti se kući provesti ostatak vremena s ljudima uz koje me vežu iste vrijednosti.

7. Što bi ti poručio/savjetovao našim učenicima i općenito mladim ljudima?

Najbolji odgovor koji sam dosad čuo na to pitanje dao je poznati, i meni najdraži, britanski filozof, Bertrand Russell. Nadam se da nikome neće smetati ako ga citiram;

“Želio bih reći dvije stvari, jednu intelektualnu i jednu moralnu.

Intelektualna stvar koju želim reći je ova: Kada proučavate bilo koju temu, ili uzimate u obzir bilo koju filozofiju, zapitajte se samo što su činjenice i što je istina koju te činjenice potvrđuju. Nikada ne dopustite sebi da vam pažnju odvrati ono u što želite vjerovati, ili ono što mislite da će imati socijalne beneficije ukoliko se u to vjeruje. Pogledajte samo, i isključivo činjenice. To je intelektualna stvar koju bih želio reći.

Moralna stvar koju želim reći je vrlo jednostavna: Ljubav je mudrost, mržnja je ludost. U ovom svijetu koji je sve više i više povezan, moramo naučiti da toleriramo jedni druge, moramo naučiti živjeti sa činjenicom da neki ljudi kažu stvari koje nam se ne sviđaju. Samo na taj način možemo živjeti zajedno – a ako želimo živjeti zajedno, a ne umrijeti zajedno, moramo naučiti dobročinstvo i toleranciju, koji su od apsolutno vitalnog značaja za nastavak ljudskog života na ovom planetu.”

2017-11-03T16:03:04+00:00