Jelena Tomić Krželj naša je draga bivša učenica koja je uvijek bila vesela, puna interesa i hobija. Njen talent za prirodne predmete rezultirao je studiranjem na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagreb, gdje je diplomirala nutricionizam. Tijekom studija odlučila se na veliki korak te s partnerom pokrenula vlastiti posao – osnovali su tvrtku Lunch, specijaliziranu za optimiranje, planiranje i pripremu nutricionistički uravnoteženih obroka čiji su klijenti poslovni korisnici te zaposlenici tvrtki. Glavni cilj bio je ukazati na to kako pravilna prehrana nije neukusna, isključiva i teško održiva te skrenuti pozornost na važnost pravilne prehrane u kontekstu prevencije nezaraznih kroničnih obolijenja.

1. Koja sjećanja nosiš sa sobom vezana uz školovanje u našoj školi?

Za mene su godine u PPG-u jedan jako lijepi period života. Pamtim ih po prijateljstvima, putovanjima, otvorenom odnosu učenika i profesora i individualnom pristupu u svakom smislu. Mislim da smo baš s veseljem išli u školu. I to smatram iznimno važnim.

2. Što bi istaknula kao prednost školovanja u Prvoj privatnoj gimnaziji?

Individualni pristup svakom učeniku i puno razgovora s učenicima. Ako je postojao problem, o njemu se pričalo i riješavalo ga se. Zatim, jako puno putovanja i izleta. Baš sam nedavno razgovarala s bratom o izletima tijekom srednje škole, pa smo zaključili da smo jako puno toga naučili na tim putovanjima (kroz one tematske referate koje bi svatko od nas dobio za zadatak, obilaske muzeja i znamenitosti i sl.), bez da smo imali osjećaj da učimo jer su za nas ta putovanja prvestveno predstavljala zabavu i razonodu.

Prednost su svakako i obavezna tri strana jezika te mogućnost za polaganje cetrifikata poput ESOL-a i sl.

3. Kakav je bio tvoj obrazovni  i profesionalni put nakon što si maturirala?

Na moj odabir fakulteta i sužavanje izbora uvelike je utjecao PPG, odnosno divan profesor Zlatko Blatarić koji nam je tada predavao biologiju i kemiju. Iako sam se tijekom četvrtog razreda pripremala za prijamni na medicini, na kraju nisam uopće otišla na njega jer sam u zadnji tren odlučila da želim studirati nutricionizam na PBF-u. Tako je i bilo na kraju. No, kako je moj interes najviše bila biokemija hrane i njezin utjecaj na staničnom nivou, tako sam već na trećoj godini studija dosta vremena provela u jednom labosu na Biološkom odsjeku PMF-a s kojim je moja mentorica surađivala. Ta se priča na kraju nastavila i tijekom rada na diplomskom radu koji je, u biti, bio dio istraživanja određenih dodataka prehrani koji su pokušavali ući na naše tržište. Kako sam na trećoj godini faksa (mladost – ludost) s tadašnjim dečkom (a sadašnjim suprugom) odlučila pokrenuti start-up u vidu online servisa koji poslovnim korisnicima nudi nutricionistički optimirane obroke, puno vremena provela sam trčeći s predavanja i labosa na ‘posao’, a u PMF-ovom Zavodu za animalnu fiziologiju smo znali i dočekati ponoć. Nakon fakulteta, posvetila sam se poslu. Tako da od faksa pa do danas radim u tvrtci koju smo tada pokrenuli, kada god mi posao to dozvoljava odlazim na stručne kongrese i trudim se ostati u tim krugovima. Imam tu čast i da me moj PBF od 2013. godine poziva da gostujem kao gost predavač u sklopu kolegija Uvod u profesiju nutricionista. Sve u svemu, uvijek se nešto događa i nikada nije dosadno. :)

4. Što ti osobno smatraš svojim najvećim uspjehom?

Uh, teško pitanje. Nisam sigurna jer još uvijek nisam ostvarila sve što želim, no definitivno sam ponosna na hrabrost koju smo imali da s 22 godine krenemo u poduzetništvo i u posao o kojem ne znamo ništa.

5.  Kakvi su ti planovi za budućnost?

Daljnji razvoj postojećeg poslovanja i neki novi projekti.

6. Što te najviše veseli?

Vrijeme provedeno s obitelji i prijateljima, putovanja, dobra hrana i kvalitetna stručna literatura.

7. Što bi ti savjetovala našim učenicima i općenito mladim ljudima?

Učenicima da uživaju u bezbrižnim srednjoškolskim (i studentskim) danima (jer je stvarno istina da tek sad odeš shvatiš koliko ti je bilo dobro). Također, da iskoriste sve mogućnosti koje im pružaju vannastavne aktivnosti u školi. A učenicima i mladim ljudima općenito da ništa nije nemoguće, samo treba uložiti dovoljno truda, da je neuspjeh isto sastavni dio života i da ne odustaju lako.