Marija je kadetkinja u hrvatskoj odbojkaškoj reprezentaciji
Published on:
S ponosom i veseljem pratimo sve uspjehe PPG-ovaca, pa tako i njihove sportske aktivnosti. Odlučili smo predstaviti vam neke od naših učenika i njihove talente “izvan učionice”.
Marija je učenica 1.b razreda i nedavno je proslavila veliki uspjeh: pozvana je u hrvatsku kadetsku reprezentaciju u odbojci! Bravo, Marija! Upoznajte ju u našem kratkom razgovoru.
Kojim se sportom baviš i u kojem klubu treniraš? Koliko dugo već treniraš?
Bavim se odbojkom i treniram u Hrvatskom akademskom odbojkaškom klubu Mladost (HAOK Mladost). Odbojku treniram tri godine. Nakon što sam kao dijete promijenila niz drugih sportova odbojka me jednostavno od prvog dana privukla i uživam na svakom treningu i na svakoj utakmici.
Koliko često treniraš?
Treniram dva puta dnevno, a do polaska u prvi razred srednje škole odlazila sam i dva puta tjedno na kondicijske treninge, što nažalost više ne stižem. Uz svakodnevne treninge u Mladosti tri puta tjedno treniram i u Selekciji grada Zagreba u koju sam izabrana prije godinu dana. Svaki vikend imam utakmice.
Koji su tvoji najveći sportski uspjesi?
Svakako moj najveći uspjeh do sada je izbor u Kadetsku reprezentaciju Republike Hrvatske, čemu je prethodio i izbor za Selekciju Grada Zagreba. Moram napomenuti da svaku dobivenu utakmicu s mojim curama također smatram uspjehom. Uspjeh je ponekad i kad izgubimo jer nas poraz još više poveže, tjera na zajedničko promišljanje, još više treniranja i učenja kako bismo sljedeći put bile bolje.
Što te privuklo odbojci?
Odbojka je beskontaktni sport u kojem je osim snage i fizičkih predispozicija potrebno svladati taktiku i tehniku jer svaki poen je “priča za sebe”. Kroz djetinjstvo sam prošla osnove nekoliko sportova, jedno vrijeme sam se bavila plesom i judom. U početku me odbojka privukla zahvaljujući jednom turniru koji sam gledala na moru. Bila je to odbojka na pijesku i znala sam da želim probati i taj sport, i to čim prije.
Kome bi preporučila treniranje odbojke?
Odbojka je divan sport, i za dečke i za djevojke, i svakako je zanimljiv jer ga igra i prati velik broj ljudi. Početak nije težak i lijepo je znati igrati odbojku, makar i rekreativno. Što se više trenira i napreduje, obveze kao i treninzi postaju sve zahtjevniji. Tada je na svakome odbojkašu odluka, ali i na trenerima koji procjenjuju perspektivu svakog od nas.
Je li ti se dogodilo nešto neočekivano ili posebno zanimljivo tijekom turnira ili treniranja? Možeš li izdvojiti neku situaciju ili anegdotu?
Nama je uvijek zanimljivo, posebno kad zajedno putujemo na utakmice ili smo zajedno na kampovima ili natjecanjima nekoliko dana. Bude i smijeha i pjesme i suza, ali mi cure to volimo zadržati za sebe. Možda vam ispričam nekom drugom zgodom 😉
Koliko ti znači treniranje u tvom klubu?
Lijepo je imati osjećaj pripadnosti svom klubu. Veliki je ponos nositi ime svog kluba na dresu i biti dio tima sa svim uspjesima, porazima, padovima i zajedničkim dizanjima da možemo još više i bolje. Svakodnevno zajedničko treniranje nas je povezalo tako da smo postale i privatno dobre te osim odbojke imamo i druge zajedničke interese. Najvažnije da među nama vlada zdrava atmosfera, nema zavisti i svi smo kao jedna velika obitelj.
Hoćeš li se nastaviti baviti odbojkom?
To mi je velika želja. Imam još puno mjesta za napredak te se nadam da će me služiti zdravlje i mimoići ozljede kako bih i dalje mogla trenirati i po završetku srednje škole otići na studij i nastaviti igrati odbojku. Naravno, obveze i rezultati u školi uvjetuju moju posvećenost odbojci, ali za sada je, uz dobro planiranje vremena, sve OK. 🙂
Koliko često treniraš?
Treniram dva puta dnevno, a do polaska u prvi razred srednje škole odlazila sam i dva puta tjedno na kondicijske treninge, što nažalost više ne stižem. Uz svakodnevne treninge u Mladosti tri puta tjedno treniram i u Selekciji grada Zagreba u koju sam izabrana prije godinu dana. Svaki vikend imam utakmice.
Koji su tvoji najveći sportski uspjesi?
Svakako moj najveći uspjeh do sada je izbor u Kadetsku reprezentaciju Republike Hrvatske, čemu je prethodio i izbor za Selekciju Grada Zagreba. Moram napomenuti da svaku dobivenu utakmicu s mojim curama također smatram uspjehom. Uspjeh je ponekad i kad izgubimo jer nas poraz još više poveže, tjera na zajedničko promišljanje, još više treniranja i učenja kako bismo sljedeći put bile bolje.
Što te privuklo odbojci?
Odbojka je beskontaktni sport u kojem je osim snage i fizičkih predispozicija potrebno svladati taktiku i tehniku jer svaki poen je “priča za sebe”. Kroz djetinjstvo sam prošla osnove nekoliko sportova, jedno vrijeme sam se bavila plesom i judom. U početku me odbojka privukla zahvaljujući jednom turniru koji sam gledala na moru. Bila je to odbojka na pijesku i znala sam da želim probati i taj sport, i to čim prije.
Kome bi preporučila treniranje odbojke?
Odbojka je divan sport, i za dečke i za djevojke, i svakako je zanimljiv jer ga igra i prati velik broj ljudi. Početak nije težak i lijepo je znati igrati odbojku, makar i rekreativno. Što se više trenira i napreduje, obveze kao i treninzi postaju sve zahtjevniji. Tada je na svakome odbojkašu odluka, ali i na trenerima koji procjenjuju perspektivu svakog od nas.
Je li ti se dogodilo nešto neočekivano ili posebno zanimljivo tijekom turnira ili treniranja? Možeš li izdvojiti neku situaciju ili anegdotu?
Nama je uvijek zanimljivo, posebno kad zajedno putujemo na utakmice ili smo zajedno na kampovima ili natjecanjima nekoliko dana. Bude i smijeha i pjesme i suza, ali mi cure to volimo zadržati za sebe. Možda vam ispričam nekom drugom zgodom 😉
Koliko ti znači treniranje u tvom klubu?
Lijepo je imati osjećaj pripadnosti svom klubu. Veliki je ponos nositi ime svog kluba na dresu i biti dio tima sa svim uspjesima, porazima, padovima i zajedničkim dizanjima da možemo još više i bolje. Svakodnevno zajedničko treniranje nas je povezalo tako da smo postale i privatno dobre te osim odbojke imamo i druge zajedničke interese. Najvažnije da među nama vlada zdrava atmosfera, nema zavisti i svi smo kao jedna velika obitelj.
Hoćeš li se nastaviti baviti odbojkom?
To mi je velika želja. Imam još puno mjesta za napredak te se nadam da će me služiti zdravlje i mimoići ozljede kako bih i dalje mogla trenirati i po završetku srednje škole otići na studij i nastaviti igrati odbojku. Naravno, obveze i rezultati u školi uvjetuju moju posvećenost odbojci, ali za sada je, uz dobro planiranje vremena, sve OK. 🙂
