Vratili smo se s još jedne uspješne terenske nastave u sklopu geografsko-istraživalačke grupe. Ove godine odlučili smo se uputiti na provjerenu destinaciju – otok Rab, koji smo zadnji put istraživali prije tri godine.
Nakon dolaska na otok, večere i nabavke zadnjih stvari u obližnjem dućanu za kampiranje, obavili smo prvo noćenje. U nedjelju smo ustali rano i zaputili se prema Loparu. Dolaskom na najveću pješčanu plažu u Hrvatskoj, spremno smo se uhvatili priprema za kajak turu. Nakon jednostavnog ukrcaja, krenuli smo istraživati jednu od glavnih zanimljivosti Raba – poluotok Lopar. Naime cijeli otok je izgrađen od vapnenca, dok je Lopar izgrađen od pijeska i pješčenjaka.
Dok ćemo veslali uz obalu mogli smo vidjeti velike naslage komprimiranog pijeska tj. pješčenjaka. Nakon dolaska do najisturenijeg dijela Lopara (rt Samarića), napravili smo crossing na otok Sv. Grgur. Na Grguru su za vrijeme Jugoslavije bili muški i ženski zatvori. O zatvorima se dosta malo zna jer nisu toliko razvikani kao oni na susjednom Golom otoku. Budući da su zatvori bili razdvojeni, u jednom smo napravili kratku pauzu i ručak, dok smo u muškom zatvoru spavali, tj. kampirali.
Sjeveroistočna strana otoka Grgura je uistinu spektakularna. Ogromni klifovi visoki i preko 60 metara izdižu se iz mora, dok s najisturenijih dijelova promatraju brojni izvrsno kamuflirani bunkeri (kojih je na otoku preko 60). Odraz su Titove tj. jugoslavenske paranoje i straha od talijanske invazije!!
U nedjelju, nakon obilatog doručka, planinarili smo do najvišeg vrha otoka na kojem nas je dočekao prekrasan pogleda na Kvarnerić, Prvić, Krk, Velebit i dobar dio Cresa. Prilikom penjanja prošetali smo i kroz zatvorske zgrade i postrojenja te do bunkera koji se nalaze na klifovima. Nakon povrtaka u grad Rab, u ponedjeljak smo teška srca sjeli na bus za Zagreb i oprostili se od još jedne odlične terenske!
