Kada bismo se pokušali sjetiti srednje škole i svega što nam se dogodilo u tom periodu života, siguran sam da bismo nanizali puno lijepih uspomena – prve izlaske, druženja, prijateljstva, simpatije i druge lijepe nam stvari. Istovremeno, ovo je ujedno i razdoblje prvih velikih izazova – učenja novih predmeta, razvoja socijalnih vještina, izražavanja vlastitog mišljenja, planiranja budućnosti i svega drugog što označava prijelaz iz djetinstva u odraslu dob.
Nažalost, osim pozitivnih izazova, nerijetko se dogodi da se mladi susreću sa situacijama koje nisu zaslužili i za koje nisu krivi, a to je vršnjačko nasilje.
Nemoguće je dovoljno naglasiti važnost da se učenik osjeća ugodno i sigurno u školi kako bi uspješno prevladao sve ove izazove. Upravo je iz tog razloga interdisciplinarna reakcija nužna kako bi zaštitila učenike i pomogla im u razvijanju asertivnih vještina koje će im koristiti u zauzimanju za svoja prava i potrebe.
Što vršnjačko nasilje uključuje?
Teško je jednoznačno opisati kako vršnjačko nasilje izgleda, ali uvijek podrazumijeva nerazmjer moći, ponavljajuće nasilno ponašanje i sustavno prisutne neugodne emocije straha, tuge i srama kod jedne strane.
Nasilno ponašanje ima kratkoročne, ali i dugoročne posljedice na pojedinca u vidu sniženog raspoloženja i samopoštovanja, izbjegavanje škole, lošijeg uspjeha i niza drugih stvari koje utječu kako pojedinac vidi sebe i svijet. Upravo zato mi u Prvoj privatnoj gimnaziji shvaćamo koliko je nužno osigurati učenicima nesmetanu priliku za obrazovanje kao i razvoj vještina rješavanja sukoba, zauzimanja za sebe, postavljanja zdravih granica te istovremeno, jasnom i prikladnom intervencijom, poslati jasnu poruku da bilo koji oblik nasilja neće biti toleriran, bilo ono verbalno ili fizičko. Ono što je ključno jest pravovremena timska intervencija i pristup koji ne uključuje samo kažnjavanje već modeliranje empatičnog i humanog ponašanja. Razumijevanje pozadine koja stoji iza vršnjačkog nasilja često je ključno u pravilnom rješavanju sukoba.
Zahvaljujući individualnom pristupu svakom učeniku, našim je profesorima i stručnom timu lakše utvrditi razlike u ponašanju učenika koje mogu ukazivati na smetnje. Povrh toga, međusobna komunikacija između razrednika, profesora i ostalog stručnog osoblja s učenicima omogućuje cjeloviti prikaz i razumijevanje potreba pojedinog učenika. Timska suradnja omogućuje planiranja intervencija na individualnoj razini, ali i na razini razreda ili cijele škole (u vidu različitih radionica, predavanja i medijacijskih intervencija). Povrh toga, razrednici iskrenim interesom i trudom nastoje što više vremena provoditi unutar svog razreda kako bi što bolje upoznali i razumjeli svoje učenike. kustvo nas uči da su i prevencija nasilničkog ponašanja, a i intervencija ako se ono ipak pojavi, najučinkovitije kad se provode u suradnji s roditeljima. Zajedničkim pristupom najefikasnije možemo djelovati na stvaranje osjećaja sigurnosti kod naših učenika.
Sve vas koji čitate tekst potaknuo bih da na trenutak razmislite jeste li se prepoznali negdje između ovih redaka. Velika je vjerojatnost da smo se svi u jednom trenutku osjećali tužno, usamljeno ili povrijeđeno, a da pritom ničime to nismo zaslužili. Zapamtite da niste sami i da uvijek postoji nešto što možete učiniti ili promijeniti jer vaše je pravo osjećati se ugodno, a naša je dužnost dati vam znanje, podršku i pomoć da to uspijete. Cilj profesora i drugih djelatnika nije samo ponuditi kratkoročno rješenje, već ponuditi stručnost i alate koji će koristiti učenicima dugo nakon što napuste srednju školu.
