Vid Jakovljević

Upornost, trud i sposobnost da odlično organizira vrijeme pomogli su mu da uspješno završi medicinu u Zagrebu i započne specijalizaciju iz oftalmologije. Nakon što položi specijalistički ispit, radit će kao specijalist oftalmologije u Poliklinici Ghetaldus. Vid je jedan od onih učenika koji su toliko originalni da se teško zaboravljaju!

Našeg dragog Vida Jakovljevića sjećamo se kao izrazito vrckavog, inteligentnog, odvažnog i duhovitog dečka, koji je nas je sve osvajao svojom otkačenošću i odličnim smislom za humor. Uvijek nasmiješen i pun energije, Vid je aktivno razvijao svoje interese i hobije, koji su uključivali glazbu i sport, te s lakoćom izlazio na kraj s brojnim obavezama. Upornost, trud i sposobnost da odlično organizira vrijeme pomogli su mu da uspješno završi medicinu u Zagrebu i započne specijalizaciju iz oftalmologije. Nakon što položi specijalistički ispit, radit će kao specijalist oftalmologije u Poliklinici Ghetaldus. Vid je jedan od onih učenika koji su toliko originalni da se teško zaboravljaju i drago nam je što je pronašao ono što ga ispunjava i veseli, te mu želimo još mnogo uspjeha u profesionalnom i privatnom životu!

1. Koja sjećanja nosiš sa sobom vezana uz školovanje u našoj školi?

Prvo što mi padne na pamet je razrednica Ljerka Uvodić, anđeo među zemaljskim dušama, zatim trepnem i već vidim prof. Tanju Milek kako prodire pogledom kroz naše matematičke umove te uz smijeh očitava te jednostavne binarne kodove i ne treba puno čekati kad prof. Renata Kostanjevec pušta Vida da piskara po papiru pa makar i gramatički neispravno, jer sloboda je u igri, a to najbolje zna i draga profesorica iz etike. U tom trenutku krene pjesma ¨Oda radosti¨ koja spaja razredne kolege sa starijim generacijama, a od njih neću nikada zaboraviti Tomića, Rubića, Petrica, Pojeta, Ivanu, Anu Bilan, Čovića, Krčmara, Sunaru, Mamića…, uglavnom, osim što sam prošao razrede, prošao sam i životnu školu koja mi danas puno znači u odnosu i radu s ljudima.

2. Što bi istaknuo kao prednost školovanja u Prvoj privatnoj gimnaziji?

Svaki čovjek je priča za sebe i odgovaraju mu različiti uvjeti života i rada tako da nema čvrstog pravila, ali kao prednost škole mogu navesti brigu za školarca koji nije broj nego ima svoje ime i prezime. Škola nije svemoguća, ali ipak prevenira moguće oblike devijantnog ponašanja, u kontaktu je s roditeljima poput obiteljskih prijatelja, omogućava dodatne rokove, ne znam da li je to još aktualno ali u moje vrijeme su nas testirali na droge. Kao još jednu prednost naveo bih putovanja i poznanstva koja čovjek stječe i koja mu mogu koristi u daljnjem životu i radu.

3. Kakav je bio tvoj obrazovni i profesionalni put nakon što si maturuirao?

Završio sam Medicinski fakultet u Zagrebu, nakon kojeg sam radio na Hitnoj pomoći; Istarski domovi zdravlja, ispostava Poreč. Početkom 2011. počinjem sa specijalizacijom iz oftalmologije.

Tijekom specijalizacije otišao sam na dodatnu edukaciju u Indiju i Austriju iz područja prednjeg i stražnjeg segmenta oka. Radio sam na trogodišnjem projektu ¨Ambliopija u četverogodišnje djece Grada Zagreba¨ . Na popisu sam suradnika u izdavanju sveučilišnih udžbenika ¨Farmakoterapijski priručnik iz oftalmologije¨ i ¨Atlas stražnjeg segmenta oka¨.

4. Što ti osobno smatraš svojim najvećim uspjehom?

Ne opterećujem se uspjehom jer uz puno rada i malo sreće on dolazi sam od sebe i tome sam zahvalan. Takav stav sam izgradio upravo za vrijeme srednje škole čitajući svete knjige koje sam u to vrijeme poznavao: Bhagavad gitu, Bibliju, Kuran, Tibetansku knjigu mrtvih, te gotovo sva djela Ericha Fromma, Carlosa Castanede, a nikako neću zaboraviti knjigu Tajni život biljaka koji otvara vrata empatije prema svakom živom biću.

5. Kakvi su ti planovi za budućnost?

Kad položim specijalistički ispit, radit ću kao specijalist oftalmologije u Poliklinici Ghetaldus.

6. Što te najviše veseli?

Osjećaj unutrašnjeg zadovoljstva i mira, odnosno ljubavi.

7. Što bi poručio/savjetovao našim učenicima i općenito mladim ljudima?

Do uspjeha ima više puteva, a glavno pitanje je što to uspjeh uistinu jest? Nemojte biti pokondirena tikva, neka vam ne imponiraju titule, odjela, novac i moć, ali ih i ne omalovažavajte. Borite se kao u omiljenom plesu, sportu, crtanju, video igri, snu…, ali pritom ne zaboravite na moral i osjećaje unutar sebe. Nemojte biti opterećeni rezultatom bio on dobar ili loš on je tu zbog vas i vašeg razvoja, život je mnogo više od same karijere.

2017-11-03T16:03:04+00:00