Nakon diplome na bečkom Websteru radio je u markentiškim agencijama McCann i DDB, nakon čega je njegovu upornost, predanost i ambiciju prepoznao L’Oréal. Novi uspon u karijeri ostvario je radom u Atlantic Grupi, a trenutno u sklopu Adris Grupe radi za Tvornicu Duhana Rovinj gdje je zadužen za jugoistočnu Europu, Iran i pronalaženje novih tržišta
Našeg dragog bivšeg učenika Andriju Plenkovića pamtimo kao velikog kreativca i jednog od najboljih grafičkih urednika školskoga lista u povijesti škole, a često se sjetimo i njegovih zavidnih kompjuterskih sposobnosti. Andrija je bio elokventan, pronicljiv i duhovit učenik s naglašenim smislom za umjetnost i estetiku, zbog čega smo bili uvjereni da će se opredijeliti baš za takav tip studija. No, baš ta kreativna crta i osjećaj za širinu gledanja na stvari omogućila mu je uspjeh u poslu brand managera. Nakon diplome na bečkom Websteru radio je u markentiškim agencijama McCann i DDB, nakon čega je njegovu upornost, predanost i ambiciju prepoznao L’Oréal. Novi uspon u karijeri ostvario je radom u Atlantic Grupi, a trenutno u sklopu Adris Grupe radi za Tvornicu Duhana Rovinj gdje je zadužen za jugoistočnu Europu, Iran i pronalaženje novih tržišta. Želimo mu još mnogo uspjeha i sreće na poslovnom i privatnom planu koje će, vjerujemo, s lakoćom ostvariti.
1. Koja sjećanja nosiš sa sobom vezana uz školovanje u našoj školi?
U svakom slučaju nosim sjećanja dostatna za romane, zaista ih je ne moguće dojmljivo sažeti u nekoliko rečenica. Četiri godine koje sam proveo u klupama sadržavale su gotovo sve elemente koje bi svatko trebao proživjeti u tom intenzivnom periodu odrastanja.
Ono što je po meni najvažnije jest činjenica da se i danas često prisjetim tog razdoblja života, i to najčešće prepričavajući anegdote s osobama s kojima sam dijelio razred, a s kojima sam i dalje u redovitom kontaktu. Sam selekcijski proces je spojio toliko zanimljivih, a opet jedinstvenih individua u razred na način da je svatko na dnevnoj bazi ostavljao svoj trag i neku priču vrijednu prepričavanja.
Širina i zahtjevnost programa, povećana satnica i disciplina stvorile su preduvjete za suočavanje sa stvarnim životom i obavezama koje slijede. Nosili smo se s time na način da smo kao cijelina balansirali ogromnu količinu humora i zdravu razinu međusobne kompetitivnosti. Baš kao i u kasnijem životu, suočavate s s izazovima i očekivanjima, ali na kraju je od samoga postizanja cilja bitniji iskren odgovor samome sebi na pitanje, da li bismo to putovanje ponovili opet? Moj odgovor je da, svakako.
2. Što bi istaknuo kao prednost školovanja u Prvoj privatnoj gimnaziji?
Istaknuo bih po meni tri ključne prednosti. Prva, ponuda izbornih aktivnosti koje su po meni previše zapostavljene u našem sustavu. Smatram kako redovni školski sustav nedostatno stimulira razvoj individualnosti, kreativnosti i vlastitih afiniteta bitnih za kasniji razvoj karijere i života. Biti odličan učenik ne znači nužno sreću i uspjeh u kasnijem životu ukoliko se ne bavite poslom koji volite. Izborne aktivnosti pružaju svakome priliku prepoznati neke svoje interese i talente za koje možda nisu bili niti svjesni da ih posjeduju i čine ih sretnima. Školski sustav bi trebao poticati stasanje generacije jakih individualaca i kritičko razmišljanje, koji bi manje trošili vrijeme na sumanuto štrebanje činjenica, a više mijenjajući ovaj svijet na bolje svojim ulogama u kojima teže izvrsnosti. U tom aspektu još uvijek živimo u renesansi, a nikako u 21. stoljeću i stoga je PPG oduvijek težila biti ispred svoga vremena – dramske grupe, debate na satovima retorike, strani jezici i informatika te izrada školskog lista samo su neke aktivnosti koje su nam dale priliku istraživati interese izvan redovnog propisanog programa prije same odluke o odabiru fakulteta. Previše sam ljudi upoznao koji su upisali fakultete zbog pogrešnih motiva što je uzrok kasnijih frustracija, a glavni razlog je što im u 16 godina školovanja sustav ne pomaže prepoznati interese. U PPG-u imaju priliku istraživati područja i izvan programa, a to je ogromna prednost i dugoročna investicija.
Drugo, profesori su osim same ekspertize uvijek imali solidne uvjete za rad što se odražavalo na tome da smo imali kvalitetniji i konstruktivniji odnos s njima nego su ga imali neki moji poznanici u drugim školama. U pravilu je to značilo da je većina profesora svakodnevno demonstrirala entuzijazam i strast za predmet koji predaju, a vrata su uvijek bila otvorena za one koji pokazali interes za materiju. Ujedno mnoge pamtimo po sjajnim pedagoškim vještinama i sjajnim ljudskim karakteristikama koje prepoznate i cijenite tek u godinama nakon mature.
Treće, studijska putovanja su osim idealnog omjera zabave i terenske nastave po meni imala daleko važniju ulogu u odrastnju, a to je da su nam otvarala oči o tome koliko pojedinac u civilizacijskom smislu može ostaviti iza sebe društvu ukoliko teži izvrsnošću i radi stasno svoj posao. Nevjerovatan je osjećaj kad bi me nekoliko godina nakon mature život ponovno doveo na mjesta u Francuskoj, Italiji i Grčkoj koja sam prvi put posjetio sa školom, definitivno shvatite koliko su važna i poticajna lijepa sjećanja koja stvarate kroz život.
3. Kakav je bio tvoj obrazovni i profesionalni put nakon što si maturirao?
Tijekom srednje škole postepeno se budila velika želja za upuštanje u nepoznato i avanturizam upoznavanja svijeta, ljudi i kultura.
Prvi korak je bilo školovanje u Beču koji je privukao kao iduću akademsku stanicu čak nas četvoro iz istoga razreda. U finalni selekcijski krug prošao sam na više europskih sveučilišta, ali je presudila moja fascinacija kvalitetom života u Beču kao i američki sustav obrazovanja stoga sam te dvije komponente prepoznao u sveučilištu Webster University iz St.Louisa koji je imao dugogodišnju tradiciju vlastitih europskih kampusa te ponudu programa koji su me interesirali. Tamo sam 2005. godine stekao B.A. diplomu iz dva društvena smjera, međunarodnih odnosa i managementa čime sam pomirio svoje interese na jednom sveučilištu što mi je bilo nemoguće u našem obrazovnom sustavu.
Završetkom studija, budući da još nismo bili članica EU, bilo je znatno manje mogućnosti dobivanja radne dozvole te je bilo obavezno regulirati vojnu službu stoga sam bio primoran vratiti se u Zagreb gdje sam započeo svoj profesionalni razvoj. Prije samog povratka, proveo sam nekoliko mjeseci u Madridu usavršavajući španjolski jezik koji sam započeo s učenjem u PPG-u.
Nikada nije bilo idealno vrijeme pronaći i dobiti kvalitetnu priliku za zaposlenje, ali je presudila moja želja i proaktivni stav. Doslovno sam obilazio svjetske franšize advertising agencija i nudio volontiranje. Uglavnom sam nailazio na iznenađene poglede i demotivirajuće komentare poput onih: “zabavljaj se dok još možeš, ima vremena cijeli život za posao” i “zašto radiš bez da te se plati”, no ignorirao sam ih i upotpunio svoj pripravnički životopis s agencijama kao što su McCann i DDB. Nakon nekoliko mjeseci, potpisao sam svoj prvi managerski ugovor dobivši posao u marketingu L’Oréal-a, a donedavnim kolegama iz McCanna postao sam važan klijent”.
Nakon četiri godine svjetske korporacije uz koje me najviše vežu sjajna sjećanja s brojnih seminara u Parisu te međunarodni kontakti odlučio sam proširiti svoju ekspertizu u jednoj od najdinamičnijih, vodećih regionalnih korporacija Atlantic Grupi gdje sam bio zadužen za inovativan projekt CedevitaGO! s kojim smo počeli otvarati svjetska tržišta poput Irske, Rusije, Australije i Koreje. Atlantic Grupa je srušila sve stereotipe o domaćim kompanijama zbog svoje međunarodne organizacije, sjajnih kolega profesionalaca i ambicioznih vizija vodstva, te mi je svakako vratila nadu u budućnost na ovim prostorima svojim primjerom poslovanja.
Nakon četiri godine zatekao me poziv recruitment agencije za klijenta Tvornicu Duhana Rovinj, članice Adris Grupe koja je uz Atlantic Grupu još jedna spektakularna priča uspješnica s naših prostora. Prvi put sam se susreo u karijeri sa situacijom gdje nisam želio napustiti započete projekte i kompaniju, no tu je ipak presudio moja avanturizam i upuštanje u novi izazov isplovljavanja iz svoje sigurne zone. Ponuda TDR-a, čanice Adris Grupe mi je iznimno imponirala i ponudila profesionalni razvoj u specifičnom business-u s ogromnim izvoznim potencijalom koji ima važnu ulogu u punjenju hrvatskog proračuna i ima utjecaj na standard života cijele nacije. Ogroman izazov, no takva prilika ne dolazi često, a i fascinirao me filantropski društveno odgovorni aspekt grupe koja osim brojnih radnih mjesta društvu puno vraća natrag kroz svoju zakladu i stipendije. Usprkos svim nepovoljnim makroekonomskim čimbenicima i vremenima koja profesionalce svakodnevno stavlja na iznimno velike ispite, ponosan sam biti dio važne i snažne grupe koja nastavlja graditi bolju i održivu budućnost za nove naraštaje, to mi je dostatan izazov i iskreno želim sve više doprinositi tome i ubuduće.
4. Što ti osobno smatraš svojim najvećim uspjehom?
Nemam naviku evaluirati vlastite poteze i ocjenjivati ih, jednostavno težim tome da je svaka odluka koju sam donio u nekom doređenom trenutku bila prije svega moja vlastita odluka, a time i ispravna u tom kontekstu vremena čak i ako ne rezultira onako kako sam to priželjkivao. Po meni je sama činjenica da sam dovoljno rano shvatio kako mnoge stvari u životu ovise prije svega samo o meni, mojim odlukama i poduhvatima nešto što mogu smatrati najvećim uspjehom.
5. Kakvi su ti planovi za budućnost?
Moja generacija je odrasla pod psihozom stalne nesigurnosti i iracionalnih očekivanja konzumerizma – to je rezultiralo da malo tko od nas ima fiksne dugogodišnje planove jer smo se nagledali svakakvih sudbina i životnih preobrata od najranijeg djetinjstva i većina razmišlja kratkoročno. To nije zdravo i održivo razmišljanje, zato i obrazovanje mora imati ulogu da nas satovi povijesti, fizike, biologije, psihologije, etike i literature uče o posljedicama takvoga razmišljanja te se ponudi učenicima održiviji model kroz primjere. Stoga pokušavam iz svakog dana izvući pozitivne aspekte iz najmanjih stvari i fokusiram se na njih jer nitko ne zna što budućnost nosi. Moj plan je imati što više trenutaka koji me čine sretnim i to je jedino kontantno u mome životu.
6. Što te najviše veseli?
Kako sam i naveo, pokušavam stalno slagati kolaž lijepih sjećanja, a zadnjih godina me najviše vežu sjećanja s brojnih putovanja posebno americi, karibima i bliskom istoku. Veselim se kratkoročnim planovima, a iduća avantura je otkrivanje južne afrike gdje planiram dočekati novu godinu tulumom na plaži nakon surfanja. Živim za takve trenutke i uspomene.
7. Što bi ti poručio/savjetovao našim učenicima i općenito mladim ljudima?
- Puno maštajte. Posebno zamišljate gdje se želite vidjeti za 10ak godina. Vizualizirajte sve u detalje i ako vas takva vizija usrećuje i ako vjerujete iskreno u nju, pronaći ćete način kako je ostvariti. To nije floskula, već način življenja. Jednom kad to prihvatite, shvatit ćete.
- Shvatite dovoljno rano kako svoje odluke morate donositi sami i kako sve odluke imaju svoje posljedice jer svaka akcija ima reakciju. Donosite odluke koje grade mostove, a ne ruše ih.
- Usavršavajte se, sami sebi ste granica. Vaša vlastita ambicija je vaš najveći prijatelj ili ograničenje.
- Ne zaboravite podijeliti svoju sreću s onima koji dijele svoju s vama. Zadržite humanost i skromnost čak iako vas krene u životu. Pomognite onima koji iskreno trebaju konkretnu pomoć. Naučite se prepoznati ih. Činit će vas sretnim. Nemojte se hvaliti time.
- Papir sve trpi. Za razliku od ljudi.
- Vrijeme je jedina univerzalna valuta koju ne možete kupiti. Svaki dan je nepovratan ako ga ne iskoristiš.
- Trebate se smijati što više, zračite pozitivnom energijom. Čak i na ispitu matematike, povijesti ili obrani mature.
- Ne izrugujte se drugima, možda je to vaš budući šef. Ok, šalim se. Ali stvarno, budite obzirni prema drugima i pokušajte svakoga upoznati ispod površine.
- Putujte. Putujte. Putujte. Toliko zanimljivih kultura, prirode i fenomenalnih ljudi čeka da ih upoznate.
- Ljepota je prolazna. Iskustvo i znanje su bezvremenski.
Od života stvarajte priču koju biste željeli ispričati unucima.
