Njezino dugogodišnje ulaganje u strane jezike u konačnici se isplatilo kad je rigoroznom selekcijom dobila prestižan posao prevoditeljice u Hrvatskom prevoditeljskom odjelu Europskog parlamenta u Luksemburgu. Ove godine zaposlila se u odjelu ljudskih resursa Europskog revizorskog suda gdje trenutno radim kao project manager, upisala je još jedan diplomski studij na Sveučilištu u Luksemburgu, a planira i doktorat iz lingvistike. S obzirom na njezin potencijal i želju za znanjem, nije teško pretpostaviti da će ostvariti sve svoje ambicije i postići velike stvari.
Našu dragu Carmen Gruber pamtimo kao učenicu s nevjerojatnom količinom intelektualne znatiželje, te željom, voljom i organizacijskim sposobnostima da se svakom od svojih brojnih obaveza i interesa maksimalno i uspješno posveti. Nije bilo dodatne aktivnosti u kojoj nije htjela sudjelovati, a najviše se istaknula u jezicima (učila ih je čak četiri tijekom gimnazije) i dramskoj grupi, u kojoj je ostvarila niz zapaženih uloga. Makar su upravo strani jezici obilježili njezin profesionalni uspon, Carmen je prije studija germanistike završila ekonomiju. Bavila se nizom poslova prije nego što je shvatila da je prevođenje za nju posao iz snova, a njezino dugogodišnje ulaganje u strane jezike u konačnici se isplatilo kad je rigoroznom selekcijom dobila prestižan posao prevoditeljice u Hrvatskom prevoditeljskom odjelu Europskog parlamenta u Luksemburgu. Ove godine zaposlila se u odjelu ljudskih resursa Europskog revizorskog suda gdje trenutno radim kao project manager, upisala je još jedan diplomski studij na Sveučilištu u Luksemburgu, a planira i doktorat iz lingvistike. S obzirom na njezin potencijal i želju za znanjem, nije teško pretpostaviti da će ostvariti sve svoje ambicije i postići velike stvari. Carmen, navijamo za tebe i strašno smo ponosni!
1. Koja sjećanja nosiš sa sobom vezana uz školovanje u našoj školi?
Moja sjećanja na vrijeme provedeno u Prvoj privatnoj gimnaziji vrlo su pozitivna ali se i sjećam da smo puno radili i učili, što nije uvijek bilo lako. Na kraju krajeva ipak smo bili u školi koja je malo kojem djetetu, a pogotovo adolescentu, središte interesa u tom razdoblju u životu, tek kasnije shvatimo koju vrijednost ona nosi za našu budućnost. Najživlja sjećanja vežem uz naša redovita i divna putovanja kada smo još kao vrlo mladi ljudi otkrivali nove zemlje i običaje te širili osobne horizonte. Tada smo imali priliku bolje upoznati kolege iz razreda, profesore ali i sami sebe, što je iznimno vrijedno iskustvo.
2. Što bi istaknula kao prednost školovanja u Prvoj privatnoj gimnaziji?
Prednosti školovanja u PPG-u brojne su. Na primjer, u usporedbi s drugim školama imali smo vrlo naporan školski tjedan ali u trenutku kada sam počela studirati shvatila sam da nam je to svima znatna konkurentska prednost u usporedbi s učenicima iz drugih škola jer smo stekli radne navike i pripremili se na zahtjevno tržište rada. Imali smo po polugodištu po 20ak predmeta, dok ih je na fakultetu bilo sedam ili osam po semestru, te sam s lakoćom stekla prvu diplomu nakon gimnazije. Potom smo imali retoriku gdje smo tijekom sate debatirali i naučili kako zastupati argumente s kojima se osobno možda ne slažemo, a tijekom profesionalne karijere vrlo je to korisna vještina. Posebno lijepa sjećanja vežem uz našu dramsku skupinu čiji sam bila vjerni član, i sada vidim koliko su mi korisne stanislavskijeve metode koje mi je pokazala prof. Kostanjevec jer danas u neugodnim situacijama mogu zadržati hladnu glavu i „odglumiti“ ono što je potrebno. Učili smo brojne jezike i mogu reći da su mi svi ti jezični predmeti bili odlična osnova za daljnje stjecanje jezičnih vještina. Danas se mogu sporazumijevati na sedam jezika i to zahvaljujući intenzivnom radu na tim vještinama tijekom ranog školovanja. Naša razrednica prof. Udović bila bi jako ponosna da me čuje kako govorim francuski jezik s obzirom da mi nije baš dobro išao u srednjoj. Već sam spomenula da su naša česta i dobro organizirana putovanja također pridonijela stjecanju kozmopolitskog stanja uma, većoj toleranciji i razumijevanju drugih kultura, što je iznimno važno u odnosima s drugim ljudima te pogotovo osobama koje ne dijele isti kulturni kontekst.
3. Kakav je bio tvoj obrazovni i profesionalni put nakon što si maturirala?
Nakon sto sam maturirala 2001. Godine upisala sam studij Ekonomije poduzetništva na Visokom učilištu Vern te 2004. godine stekla titulu stručne prvostupnice Ekonomije poduzetništva. Zatim sam upisala Germanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te diplomirala 2008. godine. Potom sam stekla pedagoško-psihološku naobrazbu na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu te upisala diplomski studij Germanistike i Etnologije i kulturne antropologije na kojem sam magistrirala 2012. godine. Ove sam godine na Sveučilištu Luksemburg upisala Master in Learning and Communication in Multilingual and Multicultural Contexts. Tijekom gotovo cijelog visokog obrazovanja radila sam, prvo kao tajnica još tijekom studija ekonomije, zatim kao asistentica prodaje ili osobna asistentica u nekoliko poduzeća u privatnom sektoru u Zagrebu. Prijavila sam se na natječaj za hrvatsko osoblje europskih institucija pod nazivom CAST Croatia 2009. godine te nakon svih krugova natječaja dobila ponudu za posao prevoditeljice u Hrvatskom prevoditeljskom odjelu Europskog parlamenta u Luksemburgu. Kako sam prošla natječaj EPSO za stalne zaposlenike europskih institucija ove godine zaposlila sam se u odjelu ljudskih resursa Europskog revizorskog suda gdje trenutno radim kao project manager.
4. Što ti osobno smatraš svojim najvećim uspjehom?
Ovo je vrlo teško pitanje jer sam ponosna na nekoliko osobnih postignuća, ali evo izdvojit ću uspjeh na natječaju za stalni posao u europskim institucijama jer se radi o vrlo složenoj, dugotrajnoj i napornoj proceduri koja u konačnici nosi i veliku nagradu. Natječaj se sastoji od tri faze koja je svaka eliminacijska te uz znanja i vještine treba imati i malo sreće.
Da ubacim malo ezoterije, prije svega sam zahvalna i sretna što sam se unatoč brojnim skretanjima uvijek vračala na put koji sam izabrala te i dan danas slijedim svoju intuiciju i ostvarujem svoje snove, jer nije najvažnije koje titule nosimo ili koliko zarađujemo, nego kakva smo osoba i kakav trag ostavljamo u životima ljudi koje srećemo na putu.
5. Kakvi su ti planovi za budućnost?
To je zanimljivo pitanje, pogotovo jer sam za vrijeme školovanja u PPG-u imala razne kratkoročne i dugoročne planove, ali nekada tijekom dvadesetih taj je poriv splasnuo jer čovjek uz sazrijevanje shvati da ponekad nema smisla planirati. Što sam starija to manje planiram, a možda bi trebalo biti obrnuto. Uglavnom, sada mi je cilj završiti master koji sam upisala te pronaći temu kojom bih se htjela baviti tijekom nekog budućeg doktorskog studija, zanimaju me domene kognitivne i socijalne lingvistike te društvenih znanosti u smislu proučavanja odnosa jezika, identiteta i kulture, čime sam se već bavila tijekom rada na magistarskom radu iz Etnologije i kulturne antropologije. Zatim ću kroz neko vrijeme potražiti novi posao unutar europskih institucija i to vjerojatno u drugoj zemlji, po mogućnosti toplijoj. želja bi mi bila vratiti se u Hrvatsku za koju me veže puno toga, ali to će vrijeme pokazati.
6. Što te najviše veseli?
Najviše me u trenutačno veseli organizacija raznih kulturnih događaja u okviru nekoliko projekata u koje sam uključena ovdje u Luksemburgu. Surađujem na filmskom festivalu CinEast na kojem zastupam hrvatsku stranu te sam uključena u sve događaje koji imaju veze s Balkanom koji je velik fetiš u zapadnim zemljama. Potom sam aktivna u udruzi Entente sans frontieres (u prijevodu :razumijevanje bez granica) koja se među ostalim bavi integracijom osoba s Balkana, za koju sam nedavno organizirala koncerte klasične glazbe jednog zagrebačkog filharmonista, te posebno želim istaknuti mnoštvo aktivnosti u sklopu Hrvatskog društva Luksemburg, čija sam predsjednica, usredotočene na život Hrvata u Luksemburgu, očuvanje identiteta kod hrvatske djece te predstavljanje Hrvatske na međunarodnoj luksemburškoj sceni. Također me jako vesele učenje novih jezika uz koje stječem i znanja o pripadajućoj kulturi te studiranje tj. bavljenje znanošću i nadam se da nikada neću prestati učiti i stjecati nova znanja jer svaka nova spoznaja pridonosi osobnom razvoju koji mi je jako važan.
7. Što bi ti poručila/savjetovala našim učenicima i općenito mladim ljudima?
Budite vrijedni i rastite svaki dan, pa i kada vam je teško, jer time puno ćete dobiti u budućnosti.