Makar su joj svi predmeti išli savršeno, naša Jasmina pokazivala je izraženu sklonost i izniman talent za matematiku i književnost. Jasmina se na kraju odlučila upravo za studij matematike i uspješno stekla titulu inženjerke financijske i poslovne matematike. Potom se zaposlila u uspješnoj istraživačkoj firmi te postala projektni menadžer za projekte Sedmog okvirnoga programa za istraživanje i tehnološki razvoj pod pokroviteljstvom Europske komisije. Nada se da će postati i dio projekta Europske komisije HORIZON2020.
Jedna od najboljih učenica u povijesti škole, Jasmina Petrinović svima nam se trajno urezala u pamćenje. Profesorica iz hrvatskog dan danas se rado prisjeti njezinih nevjerojatnih eseja i članaka iz školskog lista čija je bila jedna od najupečatljivijih urednica.
Makar su joj svi predmeti išli savršeno, naša Jasmina pokazivala je izraženu sklonost i izniman talent za matematiku i književnost. Jasmina se na kraju odlučila upravo za studij matematike i uspješno stekla titulu inženjerke financijske i poslovne matematike. Nakon diplome, Jasmina je neko vrijeme radila u školi, između ostalog i s učenicima s dijagnosticiranim poteškoćama u učenju.
Potom se zaposlila u uspješnoj istraživačkoj firmi te postala projektni menadžer za projekte Sedmog okvirnoga programa za istraživanje i tehnološki razvoj pod pokroviteljstvom Europske komisije. Nada se da će postati i dio projekta Europske komisije HORIZON2020. Strašno smo ponosni na Jasminu koja je utjelovljenje renesanse osobe, te velika inspiracija profesorima u daljnjem radu.
1. Koja sjećanja nosiš sa sobom vezana uz školovanje u našoj školi?
Za početak se sjećam upisa u srednju školu sa stotinama imena i rednih brojeva polijepljenih po zidovima i oglasnim pločama. Naime, takva slika mi je ostala s jednog zida 5. gimnazije praćena osjećajem da sam sitan broj na papiru u dugom hodniku. Potom se sjećam dolaska u PPG, upoznavanja s ravnateljicom, učiteljima i razredom. Nastupio je sasvim drugačiji osjećaj – iskustvo uključivanja u novu, blisko povezanu zajednicu. Tako se i nastavilo.
Sjećam se nekih vrlo pametnih i zrelih mladih ljudi, svojih vršnjaka; kako sam ih znala promatrati u debatama i drugim raspravama – samouvjerene, odvažne i bistre – s osjećajem da nisam više u osnovnoj školi…
U tinejdžerskoj dobi možda nećete prići osobi, bilo vršnjaku ili profesoru, i reći da se nekim njegovim stavovima ili postupcima divite i da ga cijenite zbog njih, ali se svakako sjećam kako sam ponekad o tome razmišljala.
2. Što bi istaknula kao prednost školovanja u Prvoj privatnoj gimnaziji?
Učili smo i sazrijevali u malim razredima, a profesori su nam se posvećivali; sa svakim smo mogli neposredno razgovarati. Osjećali smo da im je stalo do našeg napredovanja. Nismo se gubili u gomili već smo poticani da formiramo svoja mišljenja i da ih znamo izraziti. U takvoj zajednici smo razvijali osjećaj odgovornosti prema sebi i ostalim članovima.
Izvannastavni i izvanškolski sadržaji su nam širili polja interesa i razvijali pojedine afinitete. Bili su tu i dodatni jezici, retorika, dramska i novinarska grupa, različiti projekti, zajednički posjeti kazalištima, a tek stranim zemljama gdje bi se naša mala škola preselila iz učionica na ulice Rima, Pariza, Atene… Takva iskustva stvaraju poseban, čaroban utisak na mladu osobu.
3. Kakav je bio tvoj obrazovni i profesionalni put nakon što si maturirala?
Završila sam matematiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu stekavši titulu diplomiranog inženjera financijske i poslovne matematike. Kratko sam radila u školi što mi je bilo vrijedno iskustvo budući da me uvijek intrigiralo predavanje odnosno vještina prenošenja znanja.
Potom sam se zaposlila u uspješnoj istraživačkoj firmi. Postala sam projekni menadžer odnosno savjetnik za pripremu i provedbu razvojno-istraživačkih projekata Sedmog okvirnog programa (FP7 – Seventh Framework Programme) sufinanciranih od strane Europske komisije. U svom poslu često istražujem područja koja mi do tada nisu bila poznata ili pak asistiram partnerima i koordinatorima, a ta suradnja i razmjena iskustava znaju biti vrlo poticajni. Do sada sam radila na preko 20 izrazito raznovrsnih projekata surađujući u međunarodnim konzorcijima koje čine znanstvenici i poslovni ljudi iz industrije, istraživači i entuzijasti.
4. Što ti osobno smatraš svojim najvećim uspjehom?
Naučila sam kritičko-analitički rasuđivati te stoga poslovnim i privatnim situacijama pristupam nastojeći dati neki doprinos. Takvi mali ili veći uspjesi mi čine zadovoljstvo.
Također mi je drago što sam zadržala određene (rekla bih „dječje“) osobine i zadovoljstva te nisam dala da ih vrijeme, ljudi ili okolnosti pokvare. Zbog njih sam danas sretnija osoba i mogu bolje pomoći ljudima do kojih mi je stalo.
5. Kakvi su ti planovi za budućnost?
Očekujem nastavak suradnje s partnerima na FP7 projektima, a nadam se i kako ću s kolegama dobiti priliku za rad u novom programu Europske komisije HORIZON2020.
Jasno definiranih planova još nemam, ali svakako priželjkujem više kreativnosti u poslu. Imam kolegu koji često zna reći kako su prilike sklone spremnom umu. A ja bih rekla kako u meni još sazrijevaju neke odluke pa kad budu spremne, nadam se kako će se i prilike pojaviti.
6. Što te najviše veseli?
Moja prva iskustva putovanja bila su s prijateljima i učiteljima u gimnaziji. Zadnjih godina pak često putujem s mužem i stvaramo nove uspomene posjećujući brojna zanimljiva odredišta – prirodne ljepote, povijesno-kulturnu baštinu, različite društvene sredine. Raduje me što imam suputnika s velikom dječjom znatiželjom i energijom tako da svakom planiranju puta pristupamo kao „mali istraživači“.
Velik sam zaljubljenik u prirodu. Intrigiraju me neposredna i neverbalna komunikacija sa životinjama, a biljkama nastojim ispuniti što više prostora koji me okružuje te pratiti rast i razvoj.
Volim otkrivati mjesta i ljude. U profesionalnom i privatnom životu me uvijek raduje komunicirati s pametnim ljudima. Još kroz školovanje sam primijetila kako su neki od najpametnijih ljudi s kojima sam dolazila u kontakt ujedno bili i najskromniji i najpristupačniji. Zbog toga sam ih još više cijenila.
7. Što bi ti poručila/savjetovala našim učenicima i općenito mladim ljudima?
Sve više ćete primjećivati koliko je važno vrijeme. Vaše vrijeme je među najvažnijim što imate. Dobro birajte kako ćete ga koristiti, na koje aktivnosti, na koje ljude. Vi birajte; ne dajte da vam samo prolazi ili da drugi njime upravljaju bez vašeg razumijevanja. Birajte kome ćete ga pokloniti i znajte da je ono zaista poklon. Ne zaboravite posvetiti dobar dio sebi kako biste saznali što volite, što vas ushićuje, što biste mogli i željeli biti. Koristite ga tako da u njemu uživate, učite, istražujete. Ono čime ispunite svoje vrijeme će vas oblikovati kao osobe.
Kada ga poklanjate drugima (prijateljima, obitelji, suradnicima), neka to bude tako da svi u njemu imaju koristi. Postoje ljudi koji oplemenjuju razgovore i suradnje. Oni oplemenjuju vrijeme, svoje i tuđe. Nastojte vi biti takvi ljudi i tražite društvo takvih ljudi.
