Oprostili smo se od našeg dragog kolege, mentora, prijatelja Božidara Bistričića, koji nas je napustio u 90. godini nakon kratke i teške bolesti.
Kako najbolje opisati našeg dragog profesora Božidara Bistričića u nekoliko riječi? Prvo što nam pada na pamet je da je beskrajno volio svoje učenike i svoj posao profesora povijesti. Njegova bezrezervna predanost predmetu i poticajna, motivirajuća nastava utjecale su na njegove učenike na način da su ih inspirirale i potaknule njihov interes za povijest. Zahvaljujući toj iskri, mnogi su i odabrali studij povijesti kao svoj poziv.
Njegova strast prema poslu nije bila samo evidentna, već je bila zarazna. Njegova predanost nije bila samo nastavnička dužnost, već je bila izraz njegove ljubavi prema dijeljenju znanja i oblikovanju mladih umova.
Mladim kolegama u zbornici bio je divan mentor, uvijek spreman pomoći savjetom ili na bilo koji drugi način. Tko god je trebao pomoć, nikada nije naišao na zatvorena vrata. Njegova ljubav prema učenju i podučavanju inspirirala nas je da budemo bolji profesori svojim učenicima, da se više trudimo i da nikada sami ne prestanemo učiti.
U trenutku kad se opraštamo od dragog kolege, profesora povijesti Božidara Bistričića, sjećamo se i njegovog vječnog osmijeha i vedrine koju je nosio sa sobom. Za svakoga je imao lijepu riječ i zrno utjehe, savjet i priču iz života.
Kad je bilo problema, znao se s njima nositi mudro i strpljivo, upućujući nas na strpljenje i vodeći nas rješenju.
Bio je sjajan profesor i kolega, ali prije svega bio je dobar čovjek.
Najviše od svega ovoga pamtit ćemo njegov veliki osmijeh. Vedri osmijeh našeg Bože.
Silno će nam nedostajati!
