Tin je naš dragi bivši učenik iz prve generacije Prve privatne gimnazije. Jedno je od lica koje nas uvijek razvesele na svakom božićnom druženju, Otvorenom danu ili godišnjem okupljanju bivših učenika – PPG reunionu. Imamo ga u lijepom sjećanju kao jednog od urednika našeg prvog školskog lista. S veseljem pratimo njegove uspjehe u IT sektoru, a danas vam donosimo naš kratki razgovor s njom.
Koja sjećanja nosiš sa sobom vezana uz školovanje u našoj školi?
Ovo je zapravo teže odgovoriti nego što sam mislio… sjećam se ekipe. Kolega s kojima sam se družio i raznih gluposti o kojima smo razgovarali. Zabave na putovanjima i znamenitosti koje smo vidjeli. Mislim da sam više proputovao u četiri godine PPG-a nego u narednih 10 – što donekle je i moja krivica.
Isto se sjećam profesora i dobrog odnosa s njima. Ipak su s razlogom jedini moji profesori s kojima komuniciram.
Što bi istaknuo kao prednost školovanja u Prvoj privatnoj gimnaziji?
S obzirom na to da sam proveo jedno polugodište u “normalnoj” školi, prednosti koje sam najviše zapamtio su ove:
profesori su se ponašali kao prema osobama, a ne statistici. Uvijek su bili spremni pomoći i nije bilo situacija da izbace frustracije na učeniku.
Putovanja – toliko putovanja!
Kakav je bio tvoj obrazovni i profesionalni put nakon što si maturirao?
Za razliku od nekih, moji put nije bio baš jasan. Nakon škole imao sam jasan plan: ići na pravo, završiti faks i krenuti raditi kao odvjetnik. Naravno, u stvarnom životu planovi rijetko “prežive prvi kontakt s neprijateljem” pa sam nakon par godina na faksu shvatio da me pravo ne zanima. Da ubacim mali savjet: nemojte vjerovati američkim serijama kada prikazuju što je to biti odvjetnik.
Kako je orginalni plan propao trebalo mi je malo vremena da smislim što zapravo želim i tako sam krenuo postati “programer” – ili kako je bolje staviti u CV – software developer. Morao sam proći par poslova koji nisu bili baš idealni dok se nisam zaposlio u tvrtci Ericsson Nikola Tesla, gdje sam i sada.
Što ti osobno smatraš svojim najvećim uspjehom?
Da sam uspio naći ono što volim raditi i da sam dobar u tome.
Kakvi su ti planovi za budućnost?
Imati dobar work/life balance i uživati u životu. Opet mali savjet – posao na kojem se super zarađuje je stvarno super, ali ako te taj posao uništi stresom, onda ni novci nemaju smisla.
Što te najviše veseli?
Puno toga i ovisno o raspoloženju. Ponekad druženje s prijateljima i obitelji, a ponekad samo se maknuti od svih i uživati u miru i tišini. I naravno hrpa hobija.
Što bi ti poručio/savjetovao našim učenicima i općenito mladim ljudima?
OK, dat ću savjet koji bih rado primio kad sam bio vaših godina, iako nisam siguran koliko bih ga poslušao. Nemoj se bojati probati nove stvari! U PPG-u imate prednost što se nudi stvarno puno dodatnih aktivnosti. Iskoristite to. Isprobajte što više njih. Ne sviđa vam se? Probajte nešto drugo. Kako ćete naći svoj put ako ne probate razne staze? Duboko, zar ne? Što ne znači da ne koristite glavu i samo pratite što vam se kaže kao ovca.
Nemojte se bojati napraviti greške i gluposti. S obzirom na godine, to se očekuje od vas. Ali ne morate baš i snimiti i staviti na internet sve te greške i gluposti. I mi smo izvodili sve i svašta… samo nismo ostavili dokaze.
