Među mnogim PPG-ovskim tradicijama i karakteristikama je naš list PPG Times. Upravo je Astrid zapečatila njegovo ime kada je spremno preuzela ulogu glavne urednice. Drage Astrid se rado sjećamo kao kreativne, poduzetne, vesele, vrckave i pozitivne djevojke, koja je potpuno samostalno uređivala školski list, zahvaljujući njenom interesu za novinarstvom. Ona je primjer učenice koja se uspješno i intenzivno bavila sportom i u isto vrijeme bila odlikaš. Naime, klizala je u Zagrebačkim pahuljicama i s lakoćom usklađivala školske obaveze.
Doznajte kako je tekao njen profesionalni put nakon mature u Prvoj privatnoj gimnaziji.
Koja sjećanja nosiš sa sobom vezana uz školovanje u našoj školi?
Uz PPG me veže mnoštvo lijepih sjećanja i ljudi s kojima sam i danas u dobrim odnosima. Puno toga sam naučila, pokrenuli smo časopis PPG Times i uživala sam što sam imala priliku stvarati školske novine i razvijati kreativnost. Obožavala sam sva putovanja s PPG-om, obišli smo cijelu Italiju i uvijek kad netko spomene tu državu, sjetim se busa na kat, turističkih obilazaka i dobrog šopinga.
Što bi istaknula kao prednost školovanja u Prvoj privatnoj gimnaziji?
Veću posvećenost profesora učenicima nego u državnim školama, dodatne aktivnosti i svakako putovanja. 🙂
Kakav je bio tvoj obrazovni i profesionalni put nakon što si maturirala?
Nakon mature upisala sam Pravni fakultet. Bilo mi je teško priznati samoj sebi da taj fakultet nije za mene, da me ne čini sretnom i odlučila sam krenuti ispočetka. Danas sam magistra novinarstva. Nikad nije kasno da kreneš raditi ono što voliš i što te ispunjava, a pogotovo nikad nije kasno za obrazovanje.
Što ti osobno smatraš svojim najvećim uspjehom?
Za mene je najveći uspjeh kad me neuspjeh motivira da zagrizem još jače. Onda je okus još slađi.
Kakvi su ti planovi za budućnost?
Oduvijek sam voljela pisati, tako da mi je jedna od velikih životnih želja izdati knjigu na kojoj trenutno radim. Nadam se da neće biti zadnja.
Što te najviše veseli?
Vesele me jutra u kojima imam pola sata mira za sebe, ručak s roditeljima, šetnja s Abbom (psom), dobra knjiga i šalica čaja od mente, biljke u stanu, sushi, kad na radiju puste pjesmu ‘You’re so vain’, movie night s prijateljima i putovanja koja mi trenutno zbog pandemije, grozno fale.
Što bi ti poručila našim učenicima i općenito mladim ljudima?
Budite uporni, ne odustajte, ponašajte se prema drugima onako kako želite da se ponašaju prema vama. Imajte razumijevanja i strpljenja, prihvaćajte različitosti, opraštajte i volite. Budite podrška i potpora, ali ne gubite vrijeme na one koji nemaju vremena za vas. I za kraj, ulažite u svoje obrazovanje. Nikad, ali nikad vam neće biti žao. Pa ni onda.
