Skip links
Vanja Raić | Prva privatna gimnazija zagreb

Vanja Raić

Nakon završetka studija odselila se u Japan i radila kao nastavnica engleskog jezika u međunarodnim školama u Tokiju. Usprkos tome, ljubav prema životinjama je prevagnula, stoga Vanja trenutno radi kao asistentica vlasnika hotela za pse u Tokiju. Uz naporan ritam i dugačke radne dane, nađe vremena i volontirati u Greenepace Japan i par nevladinih organizaciija za pomoć Fukushimi. Dugogodišnju fascinaciju Vanja je uspjela pretočiti u stvarnost i uroniti se u japansku kulturu i način života.

Naša draga Vanja Raić u školi se isticala svojim talentom za strane jezike i književnost, te nesvakidašnjim interesom za japansku kulturu. Pamtimo ju kao vrlo ambicioznu, odgovornu i samozatajnu učenicu, koja se nakon studija anglistike i pedagogije odvažila upisati japanologiju u sklopu Sveučilišta u Londonu. Nakon završetka studija odselila se u Japan i radila kao učiteljica engleskog jezika u međunarodnim školama u Tokiju. Usprkos tome, ljubav prema životinjama je prevagnula, stoga Vanja trenutno radi kao asistentica vlasnika hotela za pse u Tokiju. Uz naporan ritam i dugačke radne dane, nađe vremena i volontirati u Greenepace Japan i par nevladinih organizaciija za pomoć Fukushimi. Dugogodišnju fascinaciju Vanja je uspjela pretočiti u stvarnost i uroniti se u japansku kulturu i način života. Zaista se može pohvaliti time da je ostvarila svoje želje i snove, a njena inspirativna priča sve nas može naučiti kako se isplati ustrajnost i rad na sebi.

1. Koja sjećanja nosiš sa sobom vezana uz školovanje u našoj školi?

Nosim uistinu lijepa sjećanja na nova prijateljstva, lijepa putovanja, drage profesorice i profesore. Bilo je i smijeha i suza, nezaboravnih šala i trenutaka, no nabitnije je svakako vrhunsko i kvalitetno obrazovanje koje sam stekla tijekom školovanja u Prvoj privatnoj gimnaziji.

2. Što bi istaknula kao prednost školovanja u Prvoj privatnoj gimnaziji?

Manje razredne grupe, posvećenost svakom pojedinom učeniku te njezinim ili njegovim individualnim sposobnostima, zanjimljiva obrazovna putovanja, kao i mogućnost odabira i učenja više različitih stranih jezika.

3. Kakav je bio tvoj obrazovni i profesionalni put nakon što si maturirala?

Studirala sam anglistiku i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a potom upisala japanologiju na School of Oriental and African Studies (SOAS, University of London). Po završetku studija odeslila sam u Japan te radila kao uciteljica engleskog jezika u internacionalnim školama u Tokiju. Podučavala sam djecu različitih uzrasta – od bebica starih svega godinu dana do srednjoškolaca. Uvijek mi je bilo bitno da kroz obrazovni rad i igru sa djecom i ja imam šansu sačuvati dijete u sebi.

Budući da mi je veliki san bio raditi sa životinjama, trenutno sam zaposlena kao asistentica vlasnika hotela za pse u Tokiju. Iako između ostalog radim i sa životinjicama, velik dio posla se odnosi na komunikaciju s klijentima i sklapanje novih poslova. Uz rad sa šefom stičem i uvid u vođenje privatnog biznisa. Puno se radi, puno učim, ali malena (a ponekad i ne tako malena) stvorenja mi uvijek izmame osmijeh na lice, koliko god dan bio naporan, dug i težak. Osim toga našla sam i vremena za volontiranje, pa sam, izmedju ostalog , ovdje u Japanu volontirala i za Greenpeace Japan, te druge manje NGO-e za pomoc Fukushimi.

4. Što ti osobno smatraš svojim najvećim uspjehom?

To što nikada nisam odustala od svojih snova . Što nikada nisam odustala unatoč borbi s težim zdravstvenim problemima I unatoč mišljenju drugih. To ne znači da su svi moji snovi sada pretočeni u stvarnost ruzičasti, pogotovo u jednoj surovoj realnosti japanskog svakodnevnog života, ali su donijeli vrijedne lekcije i iskustva.

5. Kakvi su ti planovi za budućnost?

Nastaviti stjecati znanja, nova iskustva, učiti, istraživati… Iako trenutno situacija u Hrvatskoj nije najbolja, ipak vidim potencijal i nadu za neku bolju budućnost. Vjerujem da imamo velike mogućnosti, samo ih moramo naučiti bolje iskorištavati, te promijeniti naš odnos prema poslovanju. Zato i razmišljam o eventaulnom povratku u Hrvatsku u nekoj skorijoj budućnosti. Tako da, iako ću uvijek voljeti Japan i biti vezana za njega, ipak bih se voljela vratiti zivotu u Europi.

6. Što te najviše veseli?

Životinjice, djeca, putovanja, nova poznanstva, čokolada, koncerti, Bozić sa obitelji u Zagrebu… Ali najviše me ispuni ako sam nekome pomogla ili nekoga razveselila svojom rječju, djelom ili poklonom.

7. Što bi ti poručio/savjetovao našim učenicima i općenito mladim ljudima?

Da slijede svoj unutarnji glas. Tvrdoglava sam, a u isto vrijeme i neodlučna. Stoga , kad nešto naumim, to i provedem u djelo kad tad. No, budući da uvijek nešto “važem” i analiziram, volim čuti savjete meni važnih ljudi. Ne znači da ću ih nužno i slijediti, ali ću ih uvijek dragocjeno spremiti u neki kutak u glavi i srcu. Što sam starija, to su mi ti savjeti jasniji i bliskiji. No uvijek sam slijedila svoj unutanji glasić, neku svoju intuiciju. Mislim da je dobro biti otvoren za mišljenja i ideje drugih, jer uvijek mogu dobro doći ili barem potaknuti na razmišljanje, ali ne odustajati od svojih vlastitih ideja, ambicija i snova.